MOKSHA: definicija, etape i joga praksa

Hinduizam, budizam, sikizam, džainizam i joga filozofija dijele zajednička uvjerenja oko koncepta samospoznaje i prosvjetljenja. Mogućnost slobode, oslobođenja i emancipacije od ropstva patnje, vezanosti i neznanja su vodeći principi ovih duhovnih puteva. Dok filozofske koncepte Mokše, Maje, Karme i Samsare može biti teško razumjeti, oni su neophodni za jogije da ih uče i proučavaju ako žele da se kreću putem prosvjetljenja. Čak i ako vaš cilj nije samoostvarenje, duhovne prakse koje potiču iz ovih filozofija mogu smanjiti patnju i povećati unutrašnji mir, zadovoljstvo i radost. Svaki korak koji napravimo ka stanju mokše može nam donijeti više mira, radosti i sreće u našim životima.

Šta je mokša?

Mokša ili mukti, središnji je koncept indijske filozofije. Mokša sa sanskrita se prevodi kao "oslobođenje, sloboda, emancipacija ili blaženstvo". To je stanje ne-ega, gdje ahamkara ili „Ja-tvorac” nestaje i čovjek ostaje slobodan od svih želja, radnji i posljedica u potpunom stanju jedinstva ili apsorpcije.

Vezanost, želja i nemogućnost da vidimo ili doživimo jedinstvo cijelog života vezuju nas za ovaj materijalni svijet. Drevni jogiji vide ovo ropstvo kao primarni izvor patnje u ljudskom životu. Mokša je put oslobađanja od patnje i postizanja samospoznaje. Kroz ovaj put oslobođenja, može se doživjeti transcendentalne razine postojanja i duboko stanje blaženstva.

Oslobođenje Mokše nije mjesto; ne postoji na nebesima, na zemlji ili u duhovnom svijetu. Ovo stanje krajnje slobode nema prostor, vrijeme, lokaciju; može postojati samo u sada, u sadašnjem trenutku. Mokša nije odredište, to je proces koji počinje kada čovjek postane svjestan svoje prave prirode.

Mokša je krajnji cilj prakse joge. Kada vježbamo jogu, vježbamo kako bismo se oslobodili okova vlastitog ega. Učimo da se oslobodimo onoga što mislimo da smo i da znamo, a umjesto toga, razvijamo veći osjećaj onoga ko smo zapravo.

Mokša je stanje duhovnog oslobođenja. Ne radi se o tome da postanete savršeni; radi se o slobodi. Mokša znači slobodu od ciklusa rađanja i smrti. To je stanje čiste svijesti u kojem nema razdvajanja između sebe i božanskog.

Mokša i samsara

Hindusi vjeruju u ciklus rađanja i smrti koji se naziva samsara, u kojem sljedeća inkarnacija nečijeg života ovisi o karmi, ili radnjama poduzetim u prethodnim životima. Oni vjeruju da se duša reinkarnira iznova i iznova dok ne postigne mokšu, ili oslobođenje. Ovaj koncept reinkarnacije postoji od davnina i dio je vjerovanja budizma, džainizma i sikizma.

Ove tradicije opisuju Samsaru kao ciklični zatvor patnje. To je stanje u kojem nemamo izbora osim da iskusimo bol, tugu i frustraciju. Ipak, imamo priliku da biramo kako ćemo odgovoriti na ta iskustva. Ako ne biramo mudro, akumuliramo više loše karme, koja će nas zarobiti u ovom ciklusu patnje.

Dok dobra karma, duhovna praksa i predanost božanskom mogu pomoći da nas oslobodimo ciklusa ponovnog rađanja, na kraju, moramo raditi na postizanju mokše. Da bismo postigli ovo stanje oslobođenja, moramo pročistiti svoj um kroz meditaciju i kontemplaciju. Mokša je primarni put za oslobađanje od beskonačnog ciklusa samsare i postizanje slobode i oslobođenja.

Mokša I Maja (Maya)

Maya sa sanskrita se prevodi kao "iluzija ili neznanje". Maya su naša sjećanja, koncepti, mustre, osudjivanje i predrasude koje predstavljaju iskrivljeni osjećaj stvarnosti. Ovo se vidi i kao psihološka odvojenost između ega i svemira i kao psihološki filter koji boji cijelo naše iskustvo. Ovi utisci prošlih iskustava postaju superponirani ili projektirani na trenutna iskustva i interakcije sa drugima, stvarajući lažnu stvarnost. Maya jača ego, jača vezanost i definiše našu individualnu „priču“ koja definiše ko smo i naš odnos prema vanjskom svijetu. Maja se često posmatra kao zbir sve naše karme i samsara.

Kako se postiže mokša?

Da bi se postigla mokša, Maya mora biti odbačena, anava (ego) mora biti raspuštena, i naša vezanost za zadovoljstvo i naša odbojnost prema neugodnosti moraju biti prekinute. Pet kleša ili negativnih mentalnih obrazaca moraju biti uklonjeni. Jogijske vrline vjere (sraddha), snage (virya), prijateljstva (maitri), suosjećanja (karuna), radosti (mudita), smirenosti (upekshanam) i mudrosti (prajna) moraju se kultivirati. Predanost jogijskim zavjetima yama i niyama bit će neophodna kao temelj za sav ovaj duhovni rad.

Mokša nastaje spontano kada postanemo potpuno zaokupljeni osjećajem iskustva bez razmišljanja. Ovaj „ukus“ potpune apsorpcije je uobičajen, ali prolazan. Kroz praksu joge, nastojimo da stvorimo alate za svjesno i namjerno „probijanje vela“ Maye i sagledavanje transcendentne prirode stvarnosti. Ovi alati uključuju nesebičan rad (karma yoga), samorastvarajuću ljubav (bhakti yoga), apsolutno razlučivanje (jnana yoga) i meditativno uranjanje (raja yoga).

Cilj mokše se najlakše postiže kroz proces jnane (znanja) i bhakti (posvećenosti). Kroz znanje upoznajemo sebe i stičemo uvid u prirodu stvarnosti. Tada razvijamo intimnu vezu s Bogom kroz ljubav i predanost. Sa ovom vezom, u mogućnosti smo da prevaziđemo ograničenja Maye i spoznamo istinu o sopstvenom identitetu i prirodi stvarnosti.

Najosnovnije sredstvo koje nam joga daje za postizanje mokše je svjesna svijest. Kroz korištenje svjesnosti, možemo polako početi da vidimo svoje projekcije, želje, vezanosti i prosudbe kakve jesu. Jednom kada ovi faktori izobličenja postanu svjesni, oni su u stanju da se rastvore i deblokiraju put do direktnog iskustva stvarnosti. Kada se oslobodimo iluzornog svijeta Maye, možemo biti u jogi: sjedinjenju unutrašnjeg ja (Atman) sa jedinstvom cijelog života (Brahman).

I na kraju možemo dodati ili zaključiti da ne moramo čekati dok ne umremo da bismo se oslobodili želja. Možemo početi upravo sada njegovanjem svijesnosti i samosvijesti. Kada redovno praktikujemo meditaciju, počinjemo da uviđamo šta želimo, šta ne želimo i kako se osjećamo u vezi sa tim željama. Postajemo svjesni svojih misli i emocija i možemo odlučiti da ih otpustimo. Možemo prestati da želimo stvari koje nisu dobre za nas i možemo prestati da žudimo za stvarima koje će nam naštetiti. Takođe možemo da primjetimo kada smo srećni, tužni, ljuti, ljubomorni, uplašeni, itd., i možemo odlučiti da li želimo da djelujemo u skladu sa tim osjećanjima. Ako to učinimo, možemo donijeti odluke koje nas vode ka sreći. Ako to ne učinimo, možemo donijeti odluke da izbjegnemo bol.