Crna ovca su te zvali
Zvali su te crnom ovcom. Ne zato što si griješila, već zato što si bila drugačija. Nisi htjela da se uklopiš u sistem, u uloge i projekcije roditelja.
Dok je stado slijedilo utabanu stazu bez pitanja, ti si zastala, pogledala prema nebu, oslušnula vjetar i tiho šapnula: „Mora postojati drugi put.“
Crna ovca se ne uklapa. Ne zato što ne može… Već zato što neće.
Vidjela je previše litica koje su bile maskirane kao tradicije. Previše kaveza koje su zvali „normalnim“. Zato je napravila korak ustranu. Možda sama, ali budna.
Ti si odmalena znala da nisi kao ostali. Dok su drugi trčali za ocjenama, diplomama i unaprijed određenim životnim putevima, ti si postavljala pitanja. Nije te zanimala svrha formule ako nisi znala gdje je možeš primijeniti. Nije te zadovoljio odgovor „Tako to svi rade.“
„Ti to uvijek nešto kontra“, govorili su ti. U početku je boljelo. Onda si naučila da je to, ustvari, kompliment.
Posle srednje škole si odbila da ideš na medicinu, pravo ili ekonomiju, iako si imala sve petice. Umjesto toga, upisala si umjetnost i sociologiju. Rekli su ti da je to gubitak vremena i da od toga nema hljeba. Ali ti si znala da nisi htjela živjeti život koji drugi pišu umjesto tebe.
Godinama si (g)radila tiho, daleko od očiju „uspješnih“. Organizovala si radionice, pomagala ženama iz ruralnih krajeva da se izraze kroz kreativnost, povezivala ljude kroz priče i boje.
I dok je stado gradilo karijere na osnovu tuđih očekivanja, ti si gradila mostove, tihe, ali čvrste. Mostove između različitih svjetova, generacija i istina. Ljudi su polako počeli primjećivati. Nisu to bile naslovnice novina, ali bile su to promjene koje se osjećaju u srcu zajednice.
Jedne zime, pozvali su te da govoriš na lokalnom događaju dijaspore. Tema je bila: "Snaga autentičnosti". Dvorana nije bila velika, ali bila je puna! Svi su željeli čuti djevojku koju su nekada zvali "crnom ovcom". Stajala si na bini, bez skripte. Samo sa istinom u grudima i ponosnim srcem.
„Nisam ovdje da vas učim šta da radite“, rekla je tiho, ali sigurno. „Samo da vas podsjetim da imate pravo da budete ono što jeste. I da nije hrabrost slijediti stado, hrabrost je stati, pogledati oko sebe i reći: 'Postoji i drugi put.'“
U publici je sjedila djevojčica slična njoj nekada. S velikim plavim očima, punim pitanja. I tada si ti znala, vrijedilo je.
Crna ovca možda ne ide utabanom stazom. Možda se ne uklapa. Možda je sama u početku.
Ali ona budi druge. Ona pokazuje da postojimo i mi koji biramo slobodu umjesto prihvaćenosti, istinu umjesto udobnosti i vlastiti glas umjesto eha gomile.
Ti više nisi bila samo crna ovca. Postala si vođa stada koje nije više slijepo već budno, znatiželjno i spremno da misli svojom glavom.
Najljepše u svemu tome? Nisi tražila da te slijede. Samo si bila to što jesti i to je bilo dovoljno da zapali iskru u drugima.
Jer crne ovce ne ruše svijet oko sebe. One ga bude tiho, iskreno, postojano i autentično.
Na samom počtku vježbanja joge, a kasnije i podučavanja, bili smo mi te crne ovce. Ali smo osjetili, znali i vjerovali da postoji drugi put. I nakon mnogih godina vježbanja i podučavanja joge, znam da je vrijedilo. Jer ste mi to i vi sami potvrdili.
Hvala!