Zašto muškarci ostavljaju žene: Psihološki, društveni i kulturni uzroci

Razlozi zbog kojih muskarci napuštaju žene predmet su višedimenzionalne analize u psihologiji, sociologiji i modernim društvenim studijama. Ljubavni odnosi nisu jednostavni, a njihovi raskidi još manje. Kroz uvid u teorijske postavke raznih pisaca i istaživača na ovu temu, moguće je razotkriti dublje uzroke muškog emocionalnog povlačenja i napuštanja partnerica. Ovaj tekst istražuje psihološke projekcije, neravnotežu moći, razočaranja u romantičnu idealizaciju, društvena očekivanja i empirijske nalaze vezane uz stabilnost i kvalitetu partnerskih odnosa.

I. Psihološki faktori

1. Frommova teorija ljubavi kao aktivnog čina

Erich Fromm u svom poznatom djelu "Umijeće ljubavi" razlikuje zaljubljivanje od istinske ljubavi. Zaljubljivanje je početna i neizbježna faza (za većinu), često zasnovana na projekciji i idealizaciji, dok ljubav zahtijeva trud, iskrenost, odgovornost, brigu i znanje. Mnogi muškarci nesvjesno ostaju u infantilnom (djetinjastom, nezrelom ili nedoraslom) odnosu prema ljubavi, tražeći neprekidnu emocionalnu stimulaciju i potvrdu kroz novine bez kraja. Kada ova faza prođe, oni mogu osjetiti razočaranje i povući se iz odnosa. Znači radi se o nezrelom i neosvješćenom muskarcu.

2. Jungove arhetipske projekcije: anima i animus

Carl Gustav Jung je identificirao arhetip anima kao ženski aspekt nesvjesnog u muškarcu. Kada muškarac nije integrirao svoju animu, on projektuje svoje nesvjesne ideje o ženstvenosti na partnericu. U početku, ona mu izgleda savršena, ali s vremenom kada ta projekcija izgubi snagu i kada se suoči s realnošću njenog pravog karaktera, on se osjeća izdan. Mnogi muškarci nisu psihološki spremni da vole stvarnu ženu (ako je dans možeš uopšte naći) sa njenim kompleksnostima, snagama i slabostima već traže ideal koji ne postoji.

II. Društveni i kulturni faktori

1.     Esther Vilar: Muškarac kao žrtva kulturnog uvjetovanja

U svojoj kontroverznoj knjizi "Manipulirani muškarac", Esther Vilar tvrdi da su muškarci žrtve sistema u kojem žene koriste brak i vezu kao sredstvo kontrole i koristi. Prema Vilar, žene koriste društveno prihvaćene norme kako bi oblikovale ponašanje muškaraca, namećući im uloge hranitelja i zaštitnika, dok same ostaju u povlaštenoj poziciji. Muškarci koji počinju uviđati ovu dinamiku, povlače se iz odnosa koji osjećaju kao neautentične ili parazitske. Onda dolazi tužba i drugi “ljubavni” pozivi…

2.     Dualnost muških očekivanja u modernom društvu

Muškarci su danas rastrgani između tradicionalnog koncepta muževnosti i novih očekivanja emocionalne dostupnosti. Ova kontradikcija stvara unutrašnje konflikte. Ako pokažu slabost, mogu izgubiti poštovanje; ako ostanu emocionalno zatvoreni, optuženi su za nedostatak empatije. Kada muškarac osjeti da ne može zadovoljiti oba standarda ili da ga partnerica ne podržava u tom razvoju, on se može odlučiti za povlačenje iz veze. Riješenje je probudjeni partneri, sta god to značilo kome…

III. Empirijski uvidi u stabilnost i kvalitetu veze

1.     Linda Waite: Kvalitet braka kao indikator stabilnosti

Linda Waite u svojim istraživanjima pokazuje da brak sam po sebi ne garantuje blagostanje, već njegova kvaliteta. Muškarci koji se osjećaju emocionalno zanemareno, seksualno frustrirano ili lično neispunjeno u braku, ne vide svrhu u njegovom nastavku. Njihov izlazak iz veze tada postaje pokušaj spašavanja vlastitog identiteta i duševnog mira. I onda se postavlja pitanje kako su se našli u tom braku, ko je bio režiser a ko glumac stažista?

2.     Galena Rhoades i Scott Stanley: Emocionalna sigurnost i konflikt

Ova dva istraživača ističu da je emocionalna sigurnost temelj stabilne veze. Nedostatak komunikacije, stalne kritike, osjećaj nedovoljnosti i neprestani konflikti mogu stvoriti klimu u kojoj muškarac osjeća da je bolje emocionalno se distancirati ili potpuno napustiti vezu. Njihovi podaci ukazuju na to da su muški odlasci (prekidi) često rezultat dugotrajnog osjećaja emocionalne neadekvatnosti, a ne impulsivne potrebe za promjenom.

IV. Mit o vječnom erotskom idealu Muškarci su, kao i žene, podložni iluzijama koje propagira popularna kultura - ideji da negdje postoji "prava" osoba koja će ih "kompletirati", hahahahaha. Ova potraga za idealom često rezultira frustracijom i prekidima kada se shvati da nijedan odnos ne može biti konstantno uzbudljiv i ispunjavajuć bez ulaganja i kompromisa. Neprestana potraga za idealom može biti simptom egzistencijalne praznine a ne emocionalne nezrelosti.

V. Seksualna dinamika i gubitak privlačnosti Mnogi muškarci prijavljuju da se osjećaj seksualne privlačnosti u dugim vezama gubi, pogotovo ako se odnosi svode na rutinu ili kada osjećaju da više nisu poželjni partnerima. Nedostatak intimnosti i seksualne povezanosti često je povod za emocionalno udaljavanje. Ovo ne mora značiti nevjeru, već duboku tugu i osjećaj gubitka koji s vremenom vodi do fizičkog ili emotivnog napuštanja. A kako i nebi kada on prečesto i nesvjesno doživljava la petite mort.

VI. Muškarci i emocionalna nepismenost U mnogim kulturama muškarci nisu učeni kako izražavati emocije, a još manje kako ih obrađivati. Balkan je iznimka, hahahaha. Kada se suoče sa emocionalnim zahtjevima partnerskog odnosa, mogu se osjećati preplavljeno. U nedostatku emocionalne pismenosti, bijeg, bilo kroz rad, hobije, kladionice, alkohol, ili napuštanje partnerke, često postaje najlakši izbor. Rijetko je to rezultat zlobe; češće je riječ o nemoći ili neću moći više ovako.

VII. Strah od gubitka autonomije Muškarci često navode da se u vezama osjećaju kao da gube svoju slobodu i da su sputani očekivanjima, kompromisima i svakodnevnim obavezama koje dolaze sa partnerstvom. Taj osjećaj gubitka kontrole nad vlastitim životom, čak i kada je vezan za partnericu koju vole, može stvoriti impuls za bijeg. Neki muškarci imaju duboko usađen strah da će ih veza "progutati", pa se ispale i napuste “voljenu” prije nego što se "izgube".

I za kraj brate moj… Mi muškarci ostavljamo žene iz kompleksnih i često višeslojnih razloga. Psihološke nesvjesne projekcije, neispunjena očekivanja, društvene kontradikcije, emocionalna nepismenost, gubitak seksualne i emocionalne bliskosti. Sve to igra ulogu. Ali možda je najdublji razlog osjećaj da nisu viđeni, poštovani, da nisu autentično voljeni, ili da ne znaju kako voljeti zauzvrat. Rješenje leži u obrazovanju, emocionalnoj introspekciji, otvorenoj komunikaciji i redefiniciji muževnosti u savremenom dobu. Ljubav nije (keks) osjećaj, to je praksa. I sve dok muškarci (i žene) ne nauče kako je svakodnevno njegovati, raskidi će ostajati neizbježan dio naših priča o ljubavi.

Ah ta ljubav, gdje ste sada Julija i Romeo…