Tijelo kao vrata svjesnosti

„Kao što se vatra skriva u drvetu, tako i istina prebiva u svakome od nas, joga je način da je otkrijemo.“
– Rig Veda

U tekstovima kao što su Vede, Bhagavad Gita i Yoga Sutra Patanjalija, pronalazimo poziv i poruke da se vratimo suštini, unutrašnjem miru, svjesnosti i ljubavi prema sadašnjem trenutku. Savjet koji se nudi "Život je složen, neka tvoja joga praksa bude jednostavna," nije nova ideja, već odjek vječne istine koju su mudraci (rišiji) poznavali milenijima.

Yoga Sutra kaže: "Sthira sukham asanam", što znači da poza treba biti stabilna i ugodna. Ovo nije samo fizička uputa, već filozofski stav da praktikujemo jogu s lakoćom i postojanošću. U tom duhu, naša praksa ne treba biti ispunjena težnjama za savršenim položajima tijela ili složenim rutinama. Umjesto toga, ona treba biti oslonac koji je jednostavan, ali dubok alat za povratak sebi. Joga nije spektakl kao šo ju je zapad napravio radi zarade novca; ona je unutrašnji susret sa sobom.

Bhagavad Gita nas uči "Yogaḥ karmasu kauśalam", odnosno: „Joga je vještina u djelovanju.“ To znači da joga nije samo prostirka, asana i disanje, već način na koji živimo. Kada s pažnjom peremo posuđe, kada s ljubaznošću razgovaramo, kada s punim srcem slušamo, dok vodimo ljubav, mi prakticiramo jogu. Jednostavna praksa vodi do jednostavnog ali i ispunjenog života.

U Vedama, život se vidi kao svet, ispunjen Rtam (kosmičkim redom) i Satyam (istinom). U tom kontekstu, tijelo, um i priroda oko nas nisu prepreke, nego vrata ka dubljoj svijesti. Njihova ljepota nije u kompleksnosti, već u iskrenosti i autentičnosti. Joga nam omogućava da gledamo oko sebe s većom pažnjom i nježnošću i da prepoznamo jednostavnu ljepotu daha, dodira, osmijeha i tišine.

Joga kao put iscjeljenja i radosti ne traži od nas da budemo savršeni, već prisutni. Kada volimo ono što radimo i radimo ono što volimo usklađujemo se s dharma-om, unutrašnjim pozivom naše duše. Tada joga postaje slavlje života, a ne bijeg od njega.

Važno je razumjeti da joga nije cilj, već putovanje. I to ne mora biti veliko, dramatično ili spektakularno. Dovoljno je da bude iskreno. Jer kad je praksa jednostavna, ona je održiva. A kada je održiva, ona mijenja život. Sama činjenica da neki od vas ustaju u 05h i dodju na praksu u 06h ili 07h je veliki uspjeh i slavlje.

U svakodnevnoj buci savremenog svijeta, gdje su misli često brže od daha, gdje se život mjeri obavezama i rokovima, postaje jasno koliko je važno pronaći prostor tišine, jednostavnosti i prisutnosti. Joga kao drevna vještina življenja nije bijeg od života, već nježno sidro u njegovu dubinu.

Povratak jednostavnosti

Jednostavnost nije znak slabosti, već snage. Potrebna je hrabrost da se odrekneš komplikacija koje um nameće i da se vratiš osnovnom, keep it simple. Kao što kaže Patanjali u Yoga Sutrama, praksa joge je proces smirivanja vrtloga uma (“Yogash chitta vritti nirodhah”). Ova smirenost ne nastaje uslijed složenih položaja ili sofisticiranih tehnika, već kroz poniznost pred trenutkom, pred disanjem, pred istinom koja već postoji unutar nas.

U tišini jednostavne prakse počinjemo zaista slušati. Počinjemo osjećati vlastito tijelo ne kao objekt za mijenjanje, već kao sveti hram svijesti. Počinjemo doživljavati dah ne kao funkciju, već kao most između vidljivog i nevidljivog. Tada, joga prestaje biti samo praksa i postaje prisutnost.

Ritam života u svetim tekstovima

Vedski tekstovi, najstariji izvori duhovne mudrosti, govore o svijetu kao o izrazu božanskog ritma (ṛta). Kada se uskladimo s tim ritmom, ulazimo u tok prirodnog postojanja. Ne forsiramo, već pratimo. Ne namećemo, već dopuštamo. Jednostavna joga praksa kroz par trenutaka svjesnog disanja, blagi pokreti, tišina uma  postaje način da se uskladimo s tim ritmom, da postanemo dio univerzalne harmonije.

Bhagavad Gita, dijalog između Arjune i Krišne na bojnom polju života, govori o unutrašnjem djelovanju: „Obavljaj svoju dužnost, ne vezujući se za plodove djelovanja“ (2.47). Ova poruka je ključna za jogu jer ne radimo da bismo postigli, već da bismo postojali. Kad se oslobodimo težnje ka rezultatima, naša praksa postaje igra, pjesma, meditacija. Postaje ljubav. Ti postajes ljubav!

Tijelo kao vrata svjesnosti

U vremenu gdje se tijelo često tretira kao projekat, joga nas uči da tijelo nije prepreka duhovnosti, već njena manifestacija. Ono je alat introspekcije, svaki put kada stanemo na našu joga prostirku, kada se krećemo sa svjesnošću, osluškujući tijelo bez potrebe da ga mijenjamo, u tom prostoru tišine rađa se ljubav i to ne samo prema sebi, već i prema svemu što nas okružuje.

Yoga Sutre naglašavaju važnost svadhyaye, samoproučavanja, ne kroz intelekt, već kroz iskustvo. Kada se pokret i dah sjedinjuju (vinyasa), kada pažnja ne luta, nego se odmara u sadašnjem trenutku, ulazimo u meditativno stanje gdje sve postaje jedno: tijelo, um, dah, prostor i tišina. Osjećaj koji se ne može opisati, samo osjetiti.

Joga kao radostan i iscjeljujući put

Kada joga postane rutina i puna strogih pravila, ona gubi svoju srž. Ali kada joj priđemo s nježnošću, s ljubavlju, s dječijom radoznalošću, tada se događa čudo. Počinjemo osjećati kako se naš unutrašnji svijet smiruje. Postajemo svjesni ljepote običnih trenutaka, dodira poda, zvuka disanja, vježbača oko nas, topline sunca na koži.

U toj jednostavnosti nastaje iscjeljenje. Bez potrebe da budemo neko drugi, počinjemo voljeti ono što jesmo. I tada se ostvaruje rečenica: “Voli ono što radiš, radi ono što voliš.” Praksa nije teret, nego dar. Nije obaveza, već privilegija!!

Joga kao povratak kući

Joga nije luksuz rezerviran za tihe shale i idealne okolnosti. Ona je pristup životu. Možeš je pronaći dok sjediš u tišini, dok pereš suđe, dok hodaš, jedeš ili držiš ruku tvoje voljene osobe. Ne mora biti komplikovana, jer tvoja duša ne traži složenost, ona traži prisutnost.

U trenutku kada prestanemo težiti, a počnemo živjeti, događa se transformacija. Joga tada postaje put, ne ka nečemu novom, već ka onome što je uvijek bilo tu. Sebi. Ljepoti života. Svetlosti postojanja. Jednostavnosti.

Lokah samastah sukhino bhavantu
(Neka sva bića u svim svjetovima budu sretna i slobodna.)

Ova mantra je univerzalna molitva za mir, ljubav i blagostanje svih bića. Često se koristi na kraju joga prakse kao podsjetnik na jedinstvo i suosjećanje.

Ako niste do sada probali jogu, možda je sada vrijeme!?