Between you and me, no words are needed, part II

Between you and me, no words are needed. A ipak, naše duše (pro)govore.

Ona:
Prepoznala sam te u trenutku kad sam se smirila.
Ne kroz uzbuđenje, već kroz povratak sebi.
U tvom prisustvu nisam se otvorila. Ja sam se spustila u svoje tijelo.
Kao da više nisam morala nositi svijet sama.

On:
Kad sam te ugledao, nisam htio da ideš brže.
Htio sam da ostanem.
Da budem tu.
Ne da te uzmem, nego da te držim prostorom u kojem možeš biti ono što jesi.

Ona:
Zato između nas nema potrebe da se dokazujemo.
Ne pitam te ko si, ja te osjećam.
U tvom pogledu moja mekoća nije slabost, a moja snaga ne mora biti tvrda.

On:
Jer u tebi ne vidim izazov, već istinu.
Tvoja tišina me ne plaši.
Ona me prizemljuje.
Pored tebe, moj um se povlači, a svijest staje uspravno.

Ona:
Znam da se nismo sreli prvi put.
Naša srca su se sjetila prije nego što su se dotakla.
Vrijeme se savilo, prošlost i budućnost su se povukle.
Ostalo je samo sada i prepoznavanje.

On:
Mi se ne obećavamo.
Mi se pamtimo.
I zato se ne držimo iz straha, nego ostajemo iz slobode.

Ona:
Ako se ikad udaljimo u formi, znaj da te ne tražim.
Jer ono što je stvarno, ne gubi se.
Ja te nosim kao tiho znanje u kostima.

On:
I ja tebe čuvam bez vezivanja.
Ne da te posjedujem, nego da budem oslonac koji ne pritišće.
Moja muška energija ne stoji iznad tebe, ona stoji uz tebe…

Between you and me, no words are needed.
Jer ono što nas povezuje nije emocija, nije priča, nije sudbina.

To je sjećanje dviju duša koje su se ponovo našle i u tišini prepoznale.