Between you and me, no words are needed

Između tebe i mene postoji tišina koja govori glasnije od svih riječi. Tišina koja ne traži objašnjenja, ne postavlja pitanja i ne sumnja, sve dok držimo glavu, ego, naše vanjske svjetove neutralnim i isključenim.
Jer duše koje su se već jednom pronašle ne moraju ponovo učiti jezik, one se samo sjete.

Kad su se naši pogledi sreli, nešto staro se probudilo. Ne uzbuđenje, ne strast, već duboko prepoznavanje.
Kao povratak kući nakon dugog putovanja kroz mnoge živote. Kao dah koji se sam od sebe produbi.

Nismo se upoznali, mi smo se nastavili. Vrijeme se povuklo, prošlost i budućnost su se istopile u tom trenutku. Naša srca su se sjetila prije nego što je um stigao da shvati i reaguje postarim obrascima, strah, sumnja, šta će drugi reći…

Između nas nema potrebe da se dokazujemo, popravljamo ili spašavamo. Nema maske, nema uloga, nema borbe. Postoji samo prisutnost i istina koja se osjeti u kostima.

Jer kad se dvije duše koje dijele isti izvor ponovo sretnu, one ne dolaze da se posjeduju. One dolaze da se podsjete ko su nekada bili i gdje idu sada.

U tvom prisustvu, ja sam više ja. U mom pogledu, ti se opuštaš u sebe, u ženu. Kao Piva i Tara koje se prepoznaju prije nego što se spoje u Drinu i naizad more.

Between you and me, no words are needed.
Jer ono što nas povezuje ne pripada ovom svijetu. Ono je starije od imena, tiše od misli i vječno prisutno, čak i kad se razdvojimo.